Danas, u svijetu marketinga kad razmišljamo o fotografiji, često nam se potkrada greška jer ju ne smatramo osobito važnom niti joj posvećujemo dovoljno pažnje. Kako iskoristiti fotografiju, ne samo u kulturne nego i u marketinške svrhe pokazao je dugogodišnji novinar Mario Barać koji je 3. prosinca organizirao multimedijsku izložbu novinarskih fotografija.
Kroz izložbu Barać je pokazao nekoliko zanimljivih mogućnosti i tehnika. I dok su mnogi izlagali fotografije u Muzeju grada Pakraca što bi po otvorenju vidjelo 50 do 100 ljudi, Baraćevu izložbu vidjelo je po njegovoj procjeni osamsto do tisuću ljudi budući da se paralelno na ekranima u nekoliko pakračkih kafića prikazivao sadržaj izložbe kao i na Facebook stranici Sezame.pr te internet stranici agencije za marketing i oglašavanje Sezame.pr koju je Mario nedavno pokrenuo.
I dok bi se nakon deset minutnih govorancija i isto toliko minuta pregledavanja fotografija svi zaputili kućama, Barać je uspio efektom iznenađenja, kako će tek sat vremena po otvorenju skinuti crno platno te otkriti fotografije koje nikog neće ostaviti ravnodušnim, uspio zadržati publiku u Muzeju i duže od sata. “Ideja je da se zadržimo i podružimo, dajmo si sat vremena zajedničkog opuštanja.”, rekao je Mario jer i sam je znao kako će uz jelo i pilo, uz glazbenu podlogu za koju su bili zaduženi njegovi prijatelji Dalibor Prochazka, Jasenko Horvat, Jozz Hodak i Josip Nešo Knežević, drugog dana krenuti priča “E znaš, bilo je dobro sinoć u muzeju.”, a usmena predaja je kraljica svih predaja. Pokazao je i da fotografije mogu biti sponzorirane, a uključili su se u to brojni lokalni poduzetnici i obrtnici.
“Želja je bila stvoriti neformalno okupljanje i kulturno događanje koje će biti ispunjeno fotografijom, kulturnim sadržajem, glazbom i naravno na jedan način predstaviti sve ono što je Mario dugi niz godina ovdje i radio.”, rekla je ravnateljica Muzeja grada Pakrac Jelena Hihlik.
“Nisam fotograf niti ću to ikad biti. Kažem to iz poštovanja prema ljudima koji su usavršili ili usavršavaju taj vid umjetnosti koji je prilično podcijenjen. Kod nas jer danas znate svi, tko god ima mobitel smatra se fotografom.”, rekao je Mario prilikom otvaranja izložbe objasnivši kako su mu se fotografije jednostavno dogodile, radi se o trenutku, ne o njegovoj vještini niti sposobnosti fotoaparata. Neke od 150 fotografija pričaju zanimljivu priču, nasmijavaju i bude uspomene na neke živopisne lokalne događaje. Svaka fotografije ima svoje ime i dobrim dijelom to ime određuje njen sadržaj. A što je bilo na onim fotografijama iznenađenja? Za to se pak trebalo biti u muzeju.
Marko Barčan, Compas